produkcija

Filmski program Kolumbovo jaje, drugi dio

Small_img

kustosica: Petra Belc

utorak, 28.6.2016. u 20h
BAZA
Adžijina 11

 

Mirjana Božin: Četverodimenzionalna kuća (1982) 9′
Lorenz Findeisen: Betonske priče (2014), 52'

BOJAN GAGIĆ: ZVUKOVI U NESTAJANJU

Small_balkon

 

audio-tura na kotačima

polasci iz BAZE, Adžijina 11, svaki dan od 17.6. do 1.7. u 20:30, 21:30 i 22:30
Vožnje traju dvadesetak minuta, a kako biste izbjegli čekanje i osigurali mjesto u kombiju, javite se dan prije na blok@blok.hr. Najave nisu obavezne.


Kada smo prvi puta razgovarali o zvučnom mapiranju Trešnjevke, sve se činilo jasno: nizovi lokacija na kojima želim zastati, koje želim zabilježiti, povezati, interijeri, eksterijeri, rana jutra, večeri, kiše, tramvaji, malene ulice kroz koje me vode neka vrlo osobna sjećanja. Trešnjevka je mjesto mog odrastanja, moj prvi javni jasno definirani mikrosvemir.
Skupila se solidna količina zvukova, sada slijedi preslušavanje u studiju, editiranje, nadosnimavanje, dramaturgija zvučne slike.
Ne valja mi to. Sve zajedno jedno za drugim, nije mi to Trešnjevka. Ne ona koja mi se čini da bi trebala biti. Problem, panika, češanje po glavi. [...]

MARKO GUTIĆ MIŽIMAKOV: SLUČAJ NASELJA ISTRANA I INVALIDA I UMJETNIKA

Small_nnn_hommage

predavanje-performans i novine

14. 6. u 20 sati
BAZA
Božidara Adžije 11

 

Vlastita me pozicija mladog neafirmiranog umjetnika ispod 35 godina bez perspektive rješenja stambenog pitanja uputila u dublje arhivsko istraživanje rada Biroa za stambena pitanja u Zagrebu, utemeljenog 1929. godine. Tokom istraživanja saznajem kako Biro, između ostalog, dodjeljuje stanove i u Naselju Istrana i invalida i umjetnika, na Trešnjevci, gdje je 1969. došlo do preokreta rada Biroa zbog prosvjeda umjetnika okupljenih pod nazivom NNN – Umjetnici Nevidljivog Neopipljivog Neotkupivog rada, vremena, iskustva, kojima su ti stanovi bili dodjeljeni [...]

edukacija

ŽIVOT UMJETNOSTI BR. 97: UMJETNOST I DRUŠTVENI POKRETI

Small_petja__za_najavu

"Postavljajući si neka osnovna pitanja, kao što su: kako to da društveno angažirana umjetnost cvjeta u doba kad je društveni projekt doživio propast, ili: kako to da umjetničke prakse sve više preuzimaju političku agendu, ili: kakav je odnos između socijalnih praksi i propadanja društvene infrastrukture, uviđamo nužnost inzistiranja na historijskoj specifičnosti suvremenih društveno angažiranih praksi, kao jedinom ispravnom polazištu za njihovu analizu i valorizaciju.

Koncepti pravedne preraspodjele, solidarnosti, jednakosti, zajedničkog dobra itd., koji glasno odzvanjaju umjetničkim svijetom, povezani su prije svega s lijevom političkom opcijom, koja je danas rasuta u čitav niz mikroformacija, dok snažne, nadnacionalne radničke, socijalističke, komunističke partije nema, kao ni progresivnih sindikalnih udruženja. Postojeće su lijeve političke formacije slabe, nevidljive i lokalno ograničene. Ukratko: lijeva opcija je u političkom polju nepostojeća. Što u okolnostima globalne ekonomske krize, krize demokracije i izostanka centraliziranog društvenog pokreta s konzistentnom i jasnom političkom artikulacijom uopće znači angažirani umjetnik-individualac koji operira u elitnom polju kulturne proizvodnje usmjerene na privilegirane, visoko obrazovane članove društva, jedno je od ključnih pitanja Života umjetnosti koji držite u ruci. Kako bismo uopće mogli misliti prevladavanje ovakve ograničene pozicije, potrebno je sagledati je analitički, svjesni da odgovor treba tražiti u suvremenim proizvodnim odnosima, ali i na pozadini historijske perspektive.

Nadamo se da će biti poticaj za raspravu koja se tek mora dogoditi i koja će u govor o (društveno angažiranoj) umjetnosti nanovo uvesti ključnu lekciju koju izvodimo iz povijesti radikalne umjetnosti: nijedna umjetnička gesta – sama po sebi – ne može biti intrinzično radikalna."

 

(iz uvodnika)