Vijesti

APLAUZ NE PLAĆA STANARINU: KAMPANJA

U razdoblju od 4. do 15. ožujka, u suorganizaciji sa SPID-om (Savezom scenarista i pisaca izvedbenih djela) proveli smo kampanju na društvenim mrežama, kao dio programa za edukaciju mladih o radničkim pravima u kulturi - Aplauz ne plaća stanarinu. Donosimo pregled sadržaja kampanje u obliku informativnih vizualnih i tekstualnih prijedloga i podsjetnika kako na prava koja imamo, tako i na alate i mehanizme kojima se možemo zaštititi i smanjiti (samo)eksploataciju. Pozivamo da slobodno dijelite vizuale  i popratni tekst na svojim društvenim mrežama i web stranicama!

1. Ne počinji raditi bez ugovora 

Česta je praksa na lokalnoj kulturno-umjetničkoj sceni da se autorski ugovor potpisuje tek usput ili neposredno prije kraja projekta, kao administrativna “sitnica” i pod izlikom “povjerenja”. No proizvodnja kulture i umjetnosti je rad kao i svaki drugi te poštivanje dogovorenih radnih uvjeta i isplata honorara ne smije biti stvar povjerenja nego obaveze. Stoga, prije nego što počneš raditi na bilo kojem projektu, traži da naručitelj i ti odmah potpišete ugovor. U njemu moraju biti definirani naknada za rad i datum njezine isplate, a prilikom dogovaranja iznosa pozovi se na načelo poštene plaće i strukovne cjenike.

Ukoliko iz bilo kojeg razloga dođe do potrebe da se dokazuje dogovor koji nije bio formaliziran ugovorom, svaka pisana komunikacija ima pravnu vrijednost kao i ugovor. To naravno nije razlog da se ne traži ugovor prije nego što angažman počne.

2. Traži izmjene nepovoljnih stavki ugovora - ugovor mora štititi obje strane

Ako primijetiš da su neke stavke ugovora nepovoljne i zvuče kao da definiraju isključivo tvoje obaveze, a štite isključivo poslodavca, traži nadopune i izmjene tih stavki. Primjerice, ako je datum isplate nejasno definiran, traži da bude konkretan (recimo, jedna rata mora se isplatiti tijekom obavljanja posla, a druga najkasnije dva tjedna od obavljenog posla). U ugovoru bi bilo poželjno definirati situacije u kojima je zbog više sile (bolesti i drugih nepredviđenih okolnosti kao što je bila nedavna pandemija koja je mnoge kulturne radnike_ce ostavila bez posla i honorara) potrebno pauzirati, odgoditi ili prekinuti rad, kao i naknadu za rad koja se isplaćuje za do tad obavljeni rad u slučaju prekida angažmana. Ukoliko se rad odvija izvan mjesta stanovanja, potrebno je definirati uvjete smještaja, dnevnica, putnih troškova i slično. 

U slučaju da ti je stavka koja se tiče ustupanja autorskih prava nejasna, bilo bi dobro potražiti savjet strukovne organizacije jer su i sami naručitelji često slabo upoznati s nadležnim zakonom ili u ugovor stavljaju stavke nepovoljne za autora_icu. Isto tako, ako ti je nejasno kako funkcioniraju olakšice na autorski ugovor ili ugovor o radu, obrati se strukovnoj udruzi ili sindikatu.

3. Uvjeti rada moraju biti transparentni 

Iznimno je važno da se u umjetničkim i kulturnim procesima ne podrazumijevaju zaduženja i odgovornosti, već da se jasno komuniciraju i dogovaraju. Radno vrijeme, pravo na slobodne dane, odmor i pauzu tijekom radnog dana trebali bi biti jasno komunicirani i dosljedno primjenjivani tijekom procesa rada, a rokovi isporuke trebali bi odgovarati zahtjevnosti pojedinog autorskog angažmana. Nemoj pristajati na stihijske radne uvjete, mijenjanje dogovora u zadnji čas ili dodavanje zadataka i odgovornosti koji nisu predviđeni pozicijom koju zauzimaš na određenom projektu. Često se događa da tijekom provedbe projekta iskrsavaju “sitnice” i dodatni poslovi te da se podrazumijeva da ćeš pristati odraditi svaki od njih bez povećanja honorara. Iako su u kulturnom i umjetničkom radu nepredviđene okolnosti relativno česta pojava, važno je razlikovati je li riječ o prihvatljivoj prilagodbi tijekom procesa ili pak o pokušaju da se iz tebe ‘izvuče’ što više neplaćenog rada. 

Također, često se događa da se posao i angažmani ponude bez da se odmah iskomunicira iznos predviđenog honorara ili plaće. Katkada se pri ponudi angažmana ne napomene da honorar uopće nije predviđen. Takva praksa nije u redu jer je važno da umjetnik_ca ili kulturni_a radnik_ca zna iznos naknade dok donosi odluku želi li prihvatiti angažman. Svakako pitaj za iznos honorara prije nego prihvatiš posao!

4. Novac nije tabu

U polju umjetnosti i kulture razgovor o novcu se često diskvalificira kao nešto previše “trivijalno” s obzirom na to da se bavimo, navodno, “višim stvarima”. “Nismo tu radi novca nego radi umjetnosti”, rečenica je koju smo zasigurno svi čuli ili izgovorili barem jednom. Međutim, ona najčešće služi tome da prikrije loše uvjete rada i potplaćenost, ali i realne nejednakosti među radnicima_ama u polju. Razumljiv je osjećaj nelagode pri iznošenju iznosa vlastite plaće ili honorara kako u odnosu na drugoga ne bismo ispali niti “preplaćeni” (pa izazvali osjećaj ljubomore i antagonizma) niti potplaćeni (pa ispali lošiji ili manje cijenjeni u onome što radimo). Ta nelagoda proizlazi upravo iz atmosfere šutnje i neznanja o tome koliko drugi zarađuju, a oni pogoduju samo poslodavcima kojima potplaćivanje radnika_ca i druge nepravedne prakse idu u korist. Njima više odgovara da se ne zna tko radi za koliko - lakše im je i jeftinije tu i tamo napraviti iznimku i dati veći honorar nekom pojedincu, nego svima podići cijenu rada. 

Pričaj s kolegama, posebice s onima koji imaju više iskustva, o praksama plaćanja, konkretnim iznosima i primjerima dobrih i loših praksi u vašem polju. Otvorenim postavljanjem pitanja i razgovorom bez cenzure doprinosimo demistifikaciji kulturnog rada i razvijamo kolegijalnost i solidarnost. Zalaganjem za transparentnost doprinosimo promjeni percepcije o tome kakvi bi principi rada trebali prevladavati. 

5. Mladost nije izgovor za neplaćanje rada

U polju umjetnosti i kulture izostanak honorara se često opravdava prilikom za “stjecanje iskustva”. Volontiranje ili rad za iznimno niske honorare percipiraju se kao praktički jedini način ulaska i profiliranja u polju te stvaranja veza koje mogu biti temelj za kasnije, bolje plaćene angažmane. Međutim, ne samo da se tim volontiranjem i beskrajnim “stjecanjem iskustva” normalizira besplatan rad, nego se i spušta cijena rada svima u polju. Ako se nalaziš u situaciji da netko od tebe traži da obaviš posao za manji honorar jer si mlad_a i trebaš “svaku priliku za rad”, ukaži na neodrživost tog argumenta. Naravno da postoje situacije u kojima biramo volontirati i podržati prijateljske ili studentske inicijative koje možda nemaju dovoljno resursa za realizaciju ako za to imamo vremenskih i financijskih kapaciteta. No takvi se oblici rada ne bi smjeli normalizirati pod izlikom mladosti i podrazumijevati kao legitiman način stjecanja stručnog iskustva. To što iskusniji_e umjetnici_e ili radnici_e mogu ispregovarati veće honorare i plaće ne znači da mlađi i manje iskusni radnici trebaju raditi besplatno ili ispod svakog standarda. Svatko treba imati pravo na pošteno plaćen rad. 

6. Ljubav prema radu nije argument za samoizrabljivanje

Kulturni i umjetnički rad specifičan je po količini preklapanja radnog i privatnog života, ali to ne bi trebao biti argument za pristajanje na nedostatna sredstva i loše radne uvjete. Umor, zasićenost i pregorijevanje (tzv. burnout) realne su posljedice nagomilanog samoizrabljivanja i ne znači da svoj posao ne voliš ili ti do nečega nije stalo ako odbijaš samoizrabljivanje i rad pod neprihvatljivim uvjetima.

Posebno je važno prepoznati da se ne nalazimo svi u istoj poziciji kad radimo na tuđem autorskom projektu. Činjenica da netko tko od projekta stječe veći simbolički i autorski (a najčešće i financijski) kapital potencijalno pristaje na kompromise ne bi smjela podrazumijevati da se isti kompromisi traže od ostalih suradnica_ka na projektu. Slično je i za zaposlenike organizacija, institucija ili firmi u ovom polju, u kojima se često forsira atmosfera “obitelji” ili “zajedničke stvari”, ali pritom najčešće nemaju svi iste plaće, vrstu ugovora o radu iz koje proizlazi i određena sigurnost radnog mjesta (ugovor na neodređeno ili određeno) niti pravo glasa na radnom mjestu. Argument “obitelji” i “zajedništva” često se koristi upravo da bi se prikrile te nejednakosti i da bi se privolilo potplaćenije radnike_ce i one s nepovoljnijim  ugovorima da preuzmu na sebe više nego što bi trebali. 

7. Pravo na odmor nije stvar dobre volje poslodavca

Radno i privatno vrijeme u kulturnom i umjetničkom radu teže su odvojivi nego u nekim drugim radnim kontekstima, ali baš zato je iznimno važno zalagati se za pravo na pauzu, odmor, prekid rada u slučaju bolesti ili drugih razloga. Ne moraš biti dostupna za komunikaciju o radu u vrijeme za koje odlučiš da nije primjereno ili da se naprosto radi o tvom slobodnom vremenu. To znači da ne moraš pristati na baš svaki termin sastanka koji ti naručitelj_ica, šef_ica ili kolege_ice predlože ukoliko on ulazi u slobodno vrijeme. U redu je odbiti cjelodnevno i cjelonoćno dopisivanje s kolegama i šefovima u Whatsapp grupi, “uskakanje” ili kontinuirani rad večerima ili vikendom bez slobodnog dana i odmora. Iako se rad na godišnjem, bolovanju, vikendom i noćima često zna predstavljati kao “nužan” zbog prirode posla, najčešće je moguće posao reorganizirati. Osim toga, podrazumijevanje druženja nakon rada i ostalih neformalnih oblika rada nakon radnog vremena nisu nešto što treba normalizirati - angažmani ne bi trebali ovisiti o tome s kime imamo razvijene privatne odnose i izlazimo u isti kafić. 

8. Pripazi na prava koja imaš dok radiš preko studentskog ugovora

Studentski rad reguliran je Zakonom o obavljanju studentskih poslova, koji definira razne aspekte tog posla, od iznosa minimalne naknade i uvećanja za rad nedjeljom do datuma potpisivanja ugovora i njegove isplate. Međutim, poslodavci katkada koriste činjenicu da studenti nisu dobro upoznati sa svojim pravima, a još češće činjenicu da im treba posao i da nisu u dovoljno snažnoj poziciji za pregovaranje da bi pokušali “dogovorno” zaobići svoje obaveze.

Primjerice, zna se dogoditi da se usmeno dogovori manja satnica od propisane, dok na ugovoru stoji minimalna satnica i manji broj sati od onih realno odrađenih kako bi sve funkcioniralo na papiru. Važno je tražiti da se zajamčena prava poštuju. Poslodavcu je studentski ugovor daleko najjeftiniji oblik angažiranja radnika_ca jer je porez na njega najmanji. Ukoliko vas traže da radite preko tuđeg studentskog ugovora iako više ne studirate, nemojte pristati jer nećete ni na koji način biti zaštićeni. Također, čak i dok studirate, nemojte pristati obavljati autorske angažmane preko studentskog ugovora nego tražite autorski kako biste njime mogli ostvariti pravo na povrat poreza, zaštitu svojih autorskih prava te imati dokaz stručnog angažmana. 

9. Učlani se u strukovnu udrugu ili sindikat

Gotovo svaka profesija u kulturi ima odgovarajuću krovnu strukovnu udrugu, a učlanjenjem stječeš mogućnost povezivanja s kolegama i zajedničke artikulacije problema s kojima se susrećete u radu. Strukovne udruge mogu vršiti pritisak na poslodavce i financijere, reagirati u slučaju nepovoljnih radnih uvjeta i situacija, a pojedine strukovne udruge osiguravaju i oblike pravne zaštite. Osim toga, članstvom u strukovnim udrugama promiče se vidljivost tih struka, afirmira vrijednost kulturnog rada, te osigurava pristup neformalnim edukacijama, usavršavanjima, razmjenama i informacijama važnima za struku. Također, bit će ti lakše pitati za ugovor ili zatražiti adekvatniji honorar ukoliko se pritom možeš pozvati na članstvo u strukovnoj organizaciji i strukovni cjenik koji je ona izradila. Aktivnije se uključi u rad strukovnih udruga jer na taj način možeš izravno utjecati na način kako ona funkcionira iznutra, predlagati aktivnosti po uzoru na postojeće dobre prakse, kreirati javnu percepciju svoje struke, apelirati za bolje radne uvjete, doprinositi ili inicirati izradu zagovaračkih dokumenata ili strukovnih cjenika ako oni još ne postoje za tvoju struku. 

Ukoliko si zaposlen_a putem ugovora o radu u nekoj udruzi, kulturnoj instituciji ili privatnoj firmi, raspitaj se u koji se sindikat možeš učlaniti. Sindikati također osiguravaju pravnu podršku i pomoć te omogućuju kolektivno zagovaranje boljih uvjeta rada. 

10. Solidarnost unutar i van sektora važna je za snažnije organiziranje

Nijedan problem nije izoliran. Vrlo je važno da se umjetnici_e i autori_ce ne zaborave na solidarnost s radnicima_ama unutar, ali i izvan svog polja. U polju umjetnosti i kulture rade mnogi manje vidljivi_e radnici_e koji su iznimno važni_e za njegovo funkcioniranje: tehničari_ke, administratori_ce, voditelji_ce društvenih mreža, čistači_ce, prodavači_ce (od knjiga do ulaznica) i mnogi drugi. Osim toga, strukovne udruge imaju domet pojedinačnih struka i zato je važno povezivati se s drugim kulturnim radnicima_ama i izvan svojih disciplina jer problemi koji nam se događaju najčešće nisu specifični samo za to polje nego su dio širih sistemskih problema na koje možemo utjecati i apelirati na one koji su za njih odgovorni. Kakve god nepovoljne situacije se događale, sasvim sigurno nisu jedini takav primjer. 

Stoga ne propuštaj priliku za solidarizaciju, međusobno osnaživanje i razvijanje svijesti o tome tko ima pristup kojim resursima i infrastrukturama, kakve privilegije imamo ili nemamo i kako ih možemo pravedno (ras)podijeliti. Svaki primjer solidarnosti doprinosi razvijanju sindikalne svijesti u kulturnom polju i šire, a to može osnažiti postojeća ili potaknuti osnivanje novih udruženja koja se bave borbom za bolje radne uvjete.

Dizajn: Lana Grahek 

PROGRAM JE FINANCIRAN SREDSTVIMA GRADSKOG UREDA ZA OBRAZOVANJE, MLADE I SPORT. GODIŠNJI PROGRAM BAZE PODRŽAVA ZAKLADA "KULTURA NOVA".